Savezna agencija za građansko obrazovanje (bpb):
Obrazovni sustav u Njemačkoj
Interaktivna grafika – Njemački obrazovni sustav – Benjamin Erfurth (23.07.2013.) © bpb
Predstavljanje njemačkog obrazovnog sustava nije tako lako, pogotovo jer, strogo govoreći, nema njemačkog obrazovnog sustava. Budući da su savezne države odgovorne za obrazovnu politiku u Njemačkoj. Između saveznih država postoje neke razlike u dizajnu općeg obrazovnog sustava, ali i u ostalim obrazovnim područjima. Vrijedno je pogledati izbliza.
Obavezno školovanje
U pravilu, obvezno školovanje započinje u godini šestog rođendana. Od ove dobi nadalje, sva djeca su zakonski obvezna pohađati školu. Međutim, u iznimnim slučajevima dijete školske dobi može se odgoditi s upisom u školu za godinu dana, naime ako se tijekom školskog liječničkog pregleda utvrdi da nije „sposobno za školu”. U pravilu se obvezno školovanje proteže do navršene 18. godine i sastoji se od dva dijela: tzv. Redovito školovanje obuhvaća devet, a u nekim saveznim državama i deset godina pohađanja opće škole.
Područja obrazovanja i obrazovne institucije / tečajevi studija
Obrazovni sustav sastoji se od pet glavnih područja obrazovanja: osnovna razina, osnovna razina, niža srednja razina, viša srednja razina II i tercijarna razina. Svako od ovih obrazovnih područja zauzvrat obuhvaća različite obrazovne institucije ili tečajeve studija.
Osnovna razina
Uz jaslice, vrtiće, vrtiće i predškolsku nastavu u osnovnim školama, osnovno područje uključuje njegu i obrazovne ponude za djecu od nekoliko mjeseci do polaska u školu. Posjet tim objektima u Njemačkoj nije obvezan. Unatoč tome, obrazovanje u ranom djetinjstvu sada je postalo sastavni dio obrazovne biografije: u cijeloj zemlji više od 90 posto djece od 3 do 6 godina pohađa dnevni centar. Suprotno tome, kvota za brigu o djeci za djecu mlađu od 3 godine znatno je niža i iznosi nešto više od 20 posto. Ali i ovdje je potražnja kontinuirano rasla u posljednjih nekoliko godina. Od 2013. nadalje, svako dijete koje je navršilo godinu dana ima zakonsko pravo na mjesto za njegu djece.
Osnovno obrazovanje
S početkom obveznog školovanja djeca ulaze u osnovno obrazovanje. Osnovna škola obuhvaća razrede od 1 do 4 (u nekim saveznim državama razrede od 1 do 6) i jedina je obrazovna ustanova koju pohađaju gotovo svi učenici zajedno. Na kraju osnovne škole daje se preporuka o školskoj karijeri za srednju razinu na temelju školskih ocjena (i moguće drugih kriterija kao što su učenje i radno ponašanje). U većini saveznih država ovo nije obvezujuće. Međutim, ovisno o saveznoj državi, ako učenici odaberu vrstu škole koja se ne preporučuje, obično moraju položiti prijemni ispit i / ili položiti probni rad u izabranoj školi.
Niže srednje obrazovanje
Na nižoj srednjoškolskoj razini obrazovni je sustav podijeljen na različite vrste škola i tečajeva koji se predaju prema različitim kurikulumima. U Hauptschuleu, Realschuleu i Gimnaziji lekcije se uglavnom temelje na određenoj kvalifikaciji. Školski tipovi s dva tečaja nude i glavni i tečaj Realschule; u školskim tipovima s tri tečaja (poznati i kao zadružne ili aditivne opće škole) postoji i tečaj za srednju školu. S druge strane, u integriranim općim školama učenici ne pohađaju neki tečaj. Umjesto toga, možete birati između tečajeva različitih poteškoća iz pojedinih predmeta – takozvanih popravnih, osnovnih i produžnih tečajeva. Na kraju niže srednje škole, potvrda o završenom općem školovanju može se dobiti u svim vrstama škola ili tečajeva. To potvrđuje vještine i sposobnosti stečene u školi na svjedodžbi i daje pravo – ovisno o stupnju – pohađati razne daljnje obrazovne ustanove više srednje škole.
Srednje obrazovanje
Viša srednja razina obuhvaća opće i strukovne škole s punim radnim vremenom, kao i strukovno obrazovanje u dualnom sustavu. Koja je od ovih obrazovnih institucija otvorena za mladu osobu u velikoj mjeri ovisi o tome koju je maturu stekla: Svjedodžba o završenoj srednjoj školi prvenstveno ih osposobljava za pohađanje dualnog stručnog obrazovanja. Da bi to učinili, mladi ljudi prvo moraju pronaći pripravništvo u tvrtki. Ako ovo ne uspije – a to se odnosi na značajan dio napuštenih škola sa svjedodžbom o završenoj srednjoj školi – mladi, pogotovo jer su još uvijek na obveznom školovanju, moraju izvršiti mjeru profesionalne pripreme u tranzicijskom sustavu. Za mlade ljude sa svjedodžbom o završenoj srednjoj školi (MSA), raspon mogućnosti je znatno veći. Osim dualnog stručnog osposobljavanja, MSA omogućuje i stručno osposobljavanje u punom radnom vremenu u školi i – u nekim slučajevima podložno određenoj prosječnoj ocjeni – otvara pristup različitim vrstama srednjih strukovnih škola (FOS, BOS, tehnička srednja škola ) i gornjoj razini gimnazije. Na dualnom i redovnom školskom stručnom osposobljavanju stječete profesionalnu kvalifikaciju koja vas osposobljava za određeni posao. Ostali (također profesionalno orijentirani) tečajevi vode do opće ili predmetne kvalifikacije za visoko obrazovanje ili ulaznog kvalifikacije za tehničko učilište, te na taj način nositelju daju pravo na stjecanje diplome u tercijarnom sektoru. Međutim, značajan dio mladih ljudi koji su stekli fakultetsku kvalifikaciju također pohađaju dualnu ili redovnu stručnu izobrazbu u školi.
Specijalne škole (osnovne, niže i više srednje)
U međunarodnoj usporedbi, velik dio učenika u Njemačkoj s posebnim obrazovnim potrebama podučava se izvan općeg školskog sustava. Ovisno o saveznoj državi, postoji do jedanaest različitih vrsta specijalnih škola (npr. Posebne škole za gluhe, slijepe, oštećene govor, osobe s invaliditetom), koje se u nekim saveznim državama nazivaju i specijalne škole, centri za podršku ili škole za invalide. Više od tri četvrtine svih učenika s posebnim potrebama napuštaju školu bez potvrde o završenoj srednjoj školi. Njemačka je 2009. ratificirala UN-ovu konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Članak 24. ovog međunarodnog sporazuma obvezuje države ugovornice da zajamče “inkluzivni” obrazovni sustav. U tom je kontekstu potrebno da se djeca sa i bez invaliditeta podučavaju zajedno u općim školama.
Visoko obrazovanje
Tercijarni sektor uključuje sveučilišta, tehničke fakultete i druge vrste sveučilišta koja vode do akademske diplome. Vaš stupanj osposobljava vas za zapošljavanje i daje vam pravo doktorata – od određenog prosjeka ocjena. S druge strane, tercijarni sektor uključuje institucije koje nude stručne tečajeve i institucije profesionalnog (daljnjeg) obrazovanja. Strukovne akademije pružaju znanstveno i istodobno usmjereno na praksu strukovno obrazovanje u obliku dualnih tečajeva. Za vaš posjet potreban je naučni rad ili ugovor o radu s tvrtkom. Zdravstvene škole pružaju obuku za neakademska zdravstvena zanimanja (npr. Medicinske sestre, primalje, maser). U pravilu ih se može pohađati tek nakon navršene 18. godine života i obično im je potrebno odgovarajuće stručno osposobljavanje ili uspješno pohađanje školske ustanove koja se priprema za osposobljavanje. S druge strane, tehničke škole služe za daljnji profesionalni razvoj. Oni trebaju i završeno stručno osposobljavanje i radno iskustvo i zaključuju s državnim ispitom da bi, između ostalog, postali tehničar. Isti uvjeti prijema primjenjuju se i na daljnju obuku za zvanje majstora i industrijskog predradnika koju provode komore. Ovim kvalifikacijama za stručno osposobljavanje stječe se i sveučilišna ulazna kvalifikacija.
Izvor: Savezna agencija za građanski odgoj i obrazovanje – bpb.de – Benjamin Edelstein (23.07.2013)
Dokumenti za preuzimanje
Videozapisi
Njemački školski sustav
